Mašinski vez

Vez, umetnost oblikovanja ukrasnih dezena ručnim ili mašinskim radovima, postoji otprilike koliko i sama odeća. Dokazi pokazuju da su drevni Egipćani, Vavilonci, Feničani i Hebreji koristili vez za ukrašavanje svoje odeće. Mavarski vez je u velikoj meri uticao na mnoge evropske zemlje. Imali su svoj stil koji se proširio i na druge zemlje poput Španije i Sicilije. Takođe vez može sadržati i druge materijale koji se koriste za izradu odeće kao što su šljokice, perle i biseri.

Početak razvoja

Da bismo razgovarali o početku mašinskog veza, moramo se dotaknuti mnogo šire teme, stvaranja tekstila i odeće. Procenjuje se da neki oblik odeće nosimo najmanje 100 000 godina, a tekstil izrađujemo najmanje 6000. Podrazumeva se da smo kad smo naučili da spajamo odeću naučili da ih popravimo odeća sa šavovima gde vez pronalazi svoje korene. Korišćenje šavova za popravljanje odeće koja je bila nošena u prošlosti moglo je biti dovoljna, ali ljudi su estetska bića i ubrzo je ovo postalo više od puke praktičnosti. Formirane su tehnike šivanja koje su ne samo popravile predmet već su ga učinile još boljim. Širom sveta postoje primeri različitih kultura koje koriste različite stilove vezenja da bi ispunile ovaj zadatak tokom istorije. Vremenom je praktični aspekt veza vezao želju za lepim dizajnom. Sve je manje bilo uobičajeno da se vez koristi za popravku, a sve češće da se vez jednostavno veže zbog sebe.

Istorija mašinskog veza

Iako tradicionalni ručni vez postoji hiljadama godina, najnovija vrsta, nazvana „mašinski vez“, postoji tek oko 200 godina i svoje postojanje duguje pojavi mašine za ručni vez koju je stvorio Josue Heilman iz Mulhouse-a 1828. godine, punih 18 godina pre nego što je prvu mašinu za šivenje 1846. godine patentirao Isak Singer.
Heilmanova mašina za vez sastojala se od okvira za držanje tkanine, sklopa igle i regulatora za rad igle. Radila je tako da umesto da iglu pomera po tkanini, tkanina bi se pomerala u susret igli koja je imala vrh na svakom kraju i oko u sredini. Proces je omogućavao šivanje u bilo kom smeru.
Smatralo se da je pronalazak tolika pretnja ručnim veziljama da je Heilman prodao samo dve mašine, ali je tehnologija dovela do razvoja savremenih mašina za vez.

Na početku industrijske revolucije mašine su zaista preuzele prevladavajući oblik proizvodnje tekstila. To nije iznenađujuće jer je tekstil u to vreme bio dominantna industrija, prva je koristila mašine i fabrički sistem i u osnovi postala pokretačka snaga industrijske revolucije.
U ovom periodu su patentirani i stvoreni najraniji oblici šivaćih mašina, dok se u fabrikama testirao nacrt onoga što će postati moderna mašina za vez. Ove mašine su evoluirale tokom moderne ere kako bi stvaranje lepih dizajna učinile bržim i lakšim nego ikad pre. Imaju integrisane računare i mogu da koriste Internet da zaista omoguće dizajnerima da imaju što veću kontrolu nad gotovim ishodom. U međuvremenu se i sam vez razvijao i širio. Skoro sve što želite od odeće, jorgana ili ukrasa može se postići mašinskim vezom.

Mašinski vez kod kuće

Popularnost kućnih mašina za šivenje skočila je 1911. godine kada je kompanija za šivanje Singer razvila prvu šivaću mašinu za vez sa više glava, opremljenu sa šest glava i nastavkom za pantograf.
Ratovi koji su kasnije usledili su na kratko zaustavili proizvodnju, ali posleratni prosperitet je dodatno unapredio opremu za vez. Pedesetih godina prošlog veka na tržištu su eksplodirale mašine za kućni vez gde su jako često mogle da se vide u svakom domu.
Nakon toga, samdesetih godina prošlog veka, Vilcom je predstavio prve kompjuterizovane dizajne vezova, kako za vezilje doma, tako i za mala preduzeća čiji se koncept zadržao do danas.
Danas napredak u računarskoj tehnologiji omogućava savremenim veziljama da za neuporedivo manje vremena urade sve, od čipke i krojeva do jorgana pa čak i šivenje kože.

Statusni simboli

Na kraju, kako je popularnost dizajna odeće više od funkcije rasla u različitim kulturama, odeća je postala način da se ljudi pokažu u javnosti. Kroz istoriju u nekim kulturama svi su vezeli svoju odeću, ali najimućniji su mogli da priušte vreme i vežbu potrebni za stvaranje najboljih dizajna. Slično je u drugim kulturama gde je vez bio zadatak veštog zanatlije, imućniji članovi društva mogli su priuštiti skuplju i kvalitetniju odeću.
Vez na tkanini i danas ističe i odaje utisak premium kvaliteta na površini na kojoj se nanosi. Mnogi svetski brendovi se odlučuju za prikaz svojih logotipa na garderobi upravo finim vezom.

Proces šivenja

Ukoliko imate nešto drugu na umu, kontaktirajte nas!